Reggae & Rastafari

Malom broju jamajcanskih muzicara se u zadnjoj deceniji predvidjala tako sjajna karijera kao Garnetu Silku. Taj se najprije okusao kao deejay pod pseudonimom Little Bimbo - bez mnogo uspjeha. No utjecajni ljudi poput Yasusa Afarija, Tony-a Rebela, ili Steely i Clevie-a su mu naposljetku pokazali put, koji je za njega bio predodredjen. Srednje talentovani deejay Bimbo tako postaje pjevac koji je obiljezio citavu jednu generaciju svojim roots reggae dostignucima.
Jednim odlaskom u kingstonski studio Bobby-a Digitala, Garnet Silk je u potpunosti potvrdio svoj veliki umjetnicki potencijal; snimljeni album "It's Growing" se bez pretjerivanja moze uvrstiti medju 10 najboljih albuma prosle decenije. Povodom Garnetove tragicne smrti, od koje je proslo vec deset godina, VP Records jedno izdanje u anotoloskoj seriji posvecuju ovom iznimno talentovanom roots reggae umjetniku. Djelo od 36 tjunova je izrazito reprezentativan "poprecni presjek" kroz Garnetovo kratko, ali obimno stvaralastvo, koje frascinira krajnje originalnom kvalitetom. Njegovi snimci su u potpunosti prozimani visokom spiritualnoscu, pozitivnoscu i odusevljenjem; te je malo ko uspijevao doprijeti tolikom uvjerljivoscu svojom porukom do samoga konzumenta-slusaoca. Klasici poput "Zion In A Vision", "Love Is The Answer", "Nothing Can Divide Us" ili "Kingly Character" (a ja bih ovdje dodala i "Splashing Dashing") prakticno vrlo dobro pojasnjavaju teoretski dio ove price; k tome su danas isto toliko znacajni kao i prije. Garnetov glas i cjelokupni nastup fascinirali su citavu generaciju reggae slusaoca, a prvi internacionalni hit "Hello Mama Africa" je sve do danas ostao najsviraniji i najslavljeniji tjun u njegovom stvaralackom katalogu.
Uvijek iznova se namece pitanje, sta bi bilo da Garnet sa svojom majkom nije umro usljed velike plinske eksplozije. Mnogo kriticara ga je nazivalo "novim Bobomn Marley-em", sto ipak nije mala stvar! Njegov utjecaj na moderni roots reggae je do daljnjeg neprikosnoven, te su izvodjaci poput Jah Cure-a njegovi novi muzicki nasljednici. Da bi se legenda zaokruzila, na antoloskom CDu se moze pronaci jos i 30-o minutni intervju, koji nam priblizava licnost Garneta Silka. Za sve novopecene reggae ljubitelje je ovaj CD neizostavna komponenta u buducoj muzickoj kolekcij; dok ce se stari kolekcionari i poznavaoci Garnetovog opusa nostalgicno prisjecati boljih dana...

IT'S GROWING

My love is stepping up, I know
My love is stepping up

It's growing, this love inside of me
ouh, and it's showing, shining so bright
It's growing this love of mine
yes it is showing, just get high

So long we've been together
Can't keep you to myself
Got to share you with another
Got to share you with someone else

It's growing, this love inside of me
ouh, and it's showing, shining so bright
It's growing this love of mine
yes it is showing, just get high

Come on my brothers and sisters
let's not waste our times
We've got to move together
let's synchronize our minds

It's growing, this love inside of me
ouh, and it's showing, shining so bright
It's growing (I know) this love of mine
yes it is showing, just get high

A prayer for you, and a prayer for me
Let's live in love and harmony
Only love can set us free!

It's growing, this love inside of me
ouh, and it's showing, shining so bright
It's growing

Only love can set us free
Love is the answer, I know
Love is growing, it's showing, it's growing

It's growing, this love inside of me
ouh, and it's showing, shining so bright
It's growing this love of mine
yes it is showing, just get high

So long we've been together
Can't keep you to myself
Got to share you with another
Got to share you with someone else

It's growing, this love inside of me
ouh, and it's showing, shining so bright
It's growing this love of mine
yes it is showing, just get high

Utz Anhalt i dalje putuje istocnim dijelom africkoga kontinenta, pomno biljezeci svoje kontakte sa tamosnjom Rastafari kulturom.
To sto se naziva Jamaica-Cornerom u Kampali, je zapravo jedna mala ulicica u glavnom i najbrze rastucom gradu Ugande. Na jednom cosku mi pridjose dvojica muskaraca, stari mozda 22 godine, pitajuci me, da li zelim kupiti ganju. Obojica nose jeans jakne, tipicnu kamapalsku kratku frizuru i gumene sandale.
Odbijam kupiti ista, posto ih ne poznajem, te nisam bas zainteresovan za konflikte sa lokalnom policijom. Tek tada vidjeh natpis "Jamaica-Corner" nad jednim ducanom. Na pitanje da li su Rastafarijanci, odgovorise mi da jesu. Kazu da su umom Rastafarijanci. U Kampali je, navodno, previse opasno izjasnjavati se javno kao Rasta. Zanimalo me zasto je to tako, a oni mi rekose da je ovdje uvrijezeno misljenje, da Rastafarijanci "unistavaju" opcu kulturu, a mladez truju drogom. K tome su ocrnjeni zbog navodne umijesanosti u prostituciju. Pitam ih, da li je istina sve to sto koli ulicama o Rasta kulturi, sto oni sistematicno negiraju. Pri kraju jos navode da ovamo cesto dolaze turisti, da bi se opskrbili ganjom. Summa summarum me Jamaica-Corner podsjeca vise na jedva legalni headshop, nego na okupljaliste pripadnika Rastafari tradicije. Osim naziva ovog mjesta i konzumacije marihuane, ovdje vise nista ne ukazuje na Rastafari kulturu.

Drugi Rastafari kojeg upoznajem zivi u jednoj maloj brvnari na Nungwijevskoj plazi, u sjevernom Zanzibaru. Procjenjujem da je u srednjim dvadesetima, vrlo je vitak, ima bradu i dreadove, koji mu dosezu sve do ledja. Inace nosi samo bijeli sorc, te se trudi kretati se vrlo sportski. Omira naravno poznaje, posto imaju istoga oca, Haile Selasija, te stoga pripadaju istoj porodici. Rasta bredren, prema njegovom misljenju, znaci zivjeti ni s cim drugim, nego s onim sto ti zemlja pruza: tu se, navodno, podrazumijeva da on ne posjeduje nikakav imetak (no to ne moze u potpunosti biti tacno, posto gotovo citavo popodne provodi u vrlo skupom beach baru). Od njega doznajem, da je na otoku Zanzibaru nastanjeno mnogo Rastafarija, posto je ovdje nekoc bio centar trgovine robovima, te je, prema tome, i svijest o slobodi visoka. Ja na to odgovaram, da bi to moglo biti i zbog Zanzibarovog otvorenog "karaktera", koji nesmetano dopusta usporedno razvijanje razlicitih religija. Kada doznaje da sam Nijemac, osigurava mi, da su mu Nijemci prijatelji, ali da mrzi Engleze i Talijane, zbog ropstva i najezde na Etiopiju. Potom objasnjava da su rastafarijanci "brothers in spirit with the jewish people", posto oba naroda zive u dijaspori. Kada ga upitah, da li vjeruje u boga, on mi odgovori da ne vjeruju u boga, nego u Haile Selasija - posto je on "king creator", tvorac svih svjetova. Nakon male stanke, rece da se divi Nijemcima (poput Omira?!), posto su imali Hitlera. Pocinjem mu pricati o holokaustu i o rasizmu prema crncima. On objasnjava, da je svjestan svega toga, ali je Hitler prosto bio king creator, faraon svoga vremena i naroda. Morao je da to ucini.
Nakon toga nastavlja s pricom o svojim svjetonazorima - zivi u skladu sa svim zivim bicima, sa delfinima, ribama, sa pticama u zraku. Upadljivo u pozitivnom smislu jeste to sto sa svojim prijateljima (koji nisu rastafarijanci) radi sve zajedno; voljan je pomoci, veoma je ljubazan, drag i komunikativan, te se odista krece vrlo otvoreno. Zanzibar je srediste Rastafrija u Istocnoj Africi. Ovo se da objasniti historijskom cinjenicom - sjecanje na ropstvo je jos uvijek dosta vjeze, a socijalne strukture su etnicki slicno hijerarhizirane kao na Jamajci. Tako su profiteri i poslovni ljudi uglavnom Indijci i Arapi, pri cemu potonji zapravo i cine gornji drustveni sloj. Afrikanci na svome vlastitom teritoriju jednom iznova cine vecinski, siromasni dio - s rastucom tendencijom, mada je, od tanzanske autonomije, mijesanje socijalnih hijerarhija ucestalije.

Putovanje Utza Anhalta po Istocnoj Africi se nastavlja. Ovaj put izvjestava o Rasta prilikama u Zanzibaru.
Omirova zivotna filozofija je odlican primjer za stapanje najrazlicitijih religija i kultura u Stone Town-u, na otoku Zanzibaru. Tokom zanzibarskog sultanata, koji je stoljecima predstavljao prekretnicu arapskog ropstva i bazu za kasnija evropska kolonijalisticka osvajanja Istocne Afrike, ovdje su se nastanili Perzijci, Indijci, Arapi, Englezi, Holandjani i Nijemci, kao osvajaci ili trgovci. Ipak, vecinski dio stanovnistva potjece iz Istocne Afrike. Shodno tome, su i kulturne i religijske zajednice u Stone Town-u izrazito raznovrsne. Pored muslimanskog vecinskog stanovnistva sa svojim dzamijama, postoji i hinduisticki hram, katolicke i protestantske crkve; pored toga se ovdje mogu naci i budisticke zajednice, zidovi i rastafariji.
Omir samog sebe samatra samo polurastafrijancem - inace potjece iz sunitsko-muslimanske porodice. Kad kaze za sebe da je muslim, onda time iskazuje postovanje prema visestoljetnoj tradiciji i kulturi njegovih predaka; dok je njegova zivotna filozofija ispunjena Rastafarijem. Islam je ovdje uporiste tradicije, dok je Rastafari utjelovljenje revolta protiv postojecih drustvenih odnosa, pri cemu se njegovi dreadovi mogu poistovijetiti sa irokezom punkerske subkulture. O Marcusu Garvey-u, Omir nista nije znao. Biti Rasta, za njega znaci "peace, love and harmony". No, tome proturjeci njegov nacin zaradjivanja svagdasnjeg kruha, koji se sastoji iz povremenih kradja. Zabranu konzumacije alkhohola, koja je propisana muslimanima ali i rastama, Omir ignorise. On nosi strashne kovrdze i druge rastafarije oslovljava sa "brother". Smatra se clanom zanzibarske Rasta porodice. Svi rastafriji na Zanzibaru se poznaju, svako svakome pomaze. Tako Omir barem kaze.

Omir je jako siromasan, te ne posjeduje nista osim jednog lezaja u kuci bez prozora, koja je smjestena u starom gradu Stone Towna. Tu zivi sa svojim prijateljem Fejsalom, koji ne pripada Rasta braci. Sam Omir pusi mnogo ganje, no ne cini ti u ritualiziranoj formi. Kod muslimanskih trgovaca, gazdi obliznjih barova, kao i kod svojih nerastafarijanskih prijatelja, je vrlo ozloglasen. Opominju me, da bi me Omir mogao opljackati.
No ta "pljacka" se desila samo indirektnim putem, posto je neprestano zicao nesto od mene. U tome je i vrlo spretan. Iduce noci je Omir bivao upleten u neku tucu, nakon sto je jednom muslimu strgnuo kapu sa glave, koju je meni htio pokloniti. Kao znak povezanosti, posto kaze da se ponasam poput Arapa. Ovu izjavu ne pojasnjava dalje. S Omirom provodim 3 dana u Stone Town-u.
Omirovi svjetonazori se vise podudaraju s namjerom "nekako biti ljubazan", nego s nekim dubokoumnijim identifikacijama s Rasta religijom. On odbija opceprisutnu prostituciju u Stone Town-u, smatrajuci da muskarci i zene treba da se ravnopravnije odnose jedno prema drugom. Sve u svemu me Omir, ne objektivno ali asocijativno, vise podsjeca na nekog punkrockera, nego na duboko religioznog Rastafarija. U Stone Town-u zivi u svom autsajderskom underdog svijetu. Omir ne pusta bradu. Prije nasega rastanka, Omir mi izjavljuje da se divi Nijemcima, zato sto su imali Hitlera.

U narednom dijelu historicar i svjetski putnik Utz Anhalt pise o svome licnom Rastafari iskustvu u Istocnoj Africi.
Posto Rasta braca i sestre u ovom slucaju zive na "svome" kontinentu, dakle ne u izgnanstvu, narocito je interesantan nacin na koji oni dozivljavaju i individualno definisu rastafarijanizam. Zanimljiva odrednica njihove zivotne filozofije je to da u svojoj predstavi o "blazenoj domovini i svetoj zemlji" prednost daju Jamajci, a ne Africi, iako svakako odaju velika priznanja Haile Selasiju i Etiopiji - doslo je do zamjene paradigmi. Dok se u jamajcanskom Rastafari kultu sve podredjivalo povratku na africki kontinent, dotle istocnoafricki Rastafarijanci svoje religiozne i kulturne sadrzaje podredjuju Jamajci, kao izvoru svih tih saznanja, sto je odista neobicno. Stoga se oni ne definisu primarno preko Afrike, gdje pored njih ima jos mnooogo drugih vjerskih i kulturnih zajednica, vec preko njihove pripadnosti Rasta obitelji. Dok se spiritualna baza Rastafari pokreta na Jamajci zasniva na zapadnoafrickoj tradiciji, ovdje se mijesaju sinkretizmi istocnoafrickih religijskih predstava.
Identifikacija sa Etiopijom je vise mitoloska; sadasnji politicki sistem u Etiopiji se ne odrazava na stavove Rastafarija, koje sam ja upoznao. Oni su, stavise, simpatisali eritrejsku borbu za slobodu i samostalnost Eritreje. Iz nimalo homogenog jamajcanskog Rastafari pokreta, dreadovi kao spoljni element, potjecu ne iz Zapadne vec Istocne Afrike, sto vjerovatno objasnjava njihovu veliku popularnost medju stanovnistvom u Ugandi i Tanzaniji. Dreadovi (dreadlocks - engl. "dread" - strasno, "lock" - lokna, kovrdza) su zapravo obiljezje najradikanlnijeg dijela Rasta kulture. Dok se svi Rastafarijanci slazu oko obespravljenog statusa crnaca u zapadnom svijetu, sto se argumentira sekularno-historijski ili religijski, nosioci "strasnih kovrdza" idu korak dalje, te se definisu preko mitologizirane "ratnicke vrline" istocnoafrickih naroda.
Zadnje vecina jamajcanske Rastafari zajednice odbija, ali bi to mogao biti pokazatelj sirenja rastafrijanizma u istocnoafrickom drustvu. Dreadovi se tako mogu posmatrati kao nova protustruja unutar Rastafari kulture. Mnogi Rastafarijanci su celavi, te fizicki nemaju mnogo vidljivih africkih atributa, drugi umjereni Rastafarijanci imaju bradu i dugu kosu, ali je njeguju, te je najcesce nose pod tamom (kapom). Druga frakcija nosi svoji kosu otvorenu i nepocesljanu, kao znak njihova biblijski interpretiranog prokletstva, sto kao izabranici moraju da zive u dijaspori.
Nosioci ovih strasnih kovrdza u Istocnoj Africi se ne osjecaju podredjenima normama crnog jamajcanskog drustva, vec imaju svoje; te zbog toga od umjerenih Rastafarijanaca bivaju odbijeni, posto ovi bacaju negativno svjetlo na Rasta kulturu, (verbalnim) nasiljem, neurednom, necistom pojavom, konzumacijom droge i slicno. Ovdje itekako postoji razlika izmedju starozavjetnog pravoslavlja i socijalno revoltnog ponasanja crnacke omladine. U Tanzaniji Rastafarijanizam nema odlike kulture, vec vise jedne subkulture. Biti Rasta je ovdje vise samoopredjeljenje izvan okvira dominantnih kultura, nego sveobuhvatni drustveni pokret, kao sto je to slucaj na Jamajci; gdje Rasta kultura reflektuje svjetonazore i zivotne uslove jamajcanskog drustva. Tanzanija se razlikuje i po tome, sto je definisanje preko JEDNE zajednicke obitelji, preko povratka u Etiopiju, na Karipskim ostvrima bilo neophodno, dok se u Istocnoj Africi ta potreba ne javlja, barem nije od centralnog znacaja; posto su ovdje kulturoloske strukture mnogih etnickih grupacija cvrsto odredjene. Rastafarijanizam se u Istocnoj Africi tako ne shvaca kao nacionalna izgradnja identiteta u izolaciji, vec kao alternativa i nadopuna postojecih etnickih struktura. Dominantne religije kao islam u Zanzibaru, ili katolicka crkva u sjevernoj Tanzaniji Rastafariju nisu bas naklone, sto vazi i za nekolicinu etnickih grupacija, kao sto su Masaj i Sukuma. Ovo ipak nije nikakvo pravilo, te se pojava ne da generalizirati. Rastafarijanizam u Tanzaniji i Ugandi do daljnjeg ostaje autsajderska kultura.

FEDERALNA DEMOKRATSKA REPUBLIKA ETIOPIJA
(Federal Democratic Republic of Ethiopia)
Istocna Afrika
GEOGRAFSKI POLOZAJ: 1°S - 4°S / 12°I - 16°I
Etiopija na istoku granici sa Djibutijem i Somalijom, na jugu sa Kenijom, na zapadu sa Sudanom, a na sjeveru sa Eritrejom. Teritorij je pokriven uglavnom ogromnim planinskim arealom, kao i magmatstke stijene, u kojima vlada umjerena klima. Taj plato je okruzen vrelom, za poljuprivredu nepodesnom, pustinjom. Sjeverni dio zemlje je pretezno brdovit, dok je jug nize nadmorske visine, te je poljoprivredno vredniji.
VREMENSKA ZONA: Srednjoevropska vremenska zona + 2 sata
POVRSINA: 1.133.380 km2
NAJVISIS VRH: Ras Dashen Terara 4620 m
NAJNIZA TACKA: Denakil - 125 m
KLIMA: Javljaju se 3 klimatske zone
Do 1000 m nadmorske visine vlazno-topla obiljezja, od 1000 - 2500 m suho-topla, a iznad 2500 m hladna klimatska obiljezja. Od juna do septembra u visim dijelovima zemlje preovladava period bogat padavinama, a od februara do aprila se javlja "mali kisni period".
FLORA I FAUNA: Vegetacija suhih podrucja sjevero-istoka se pretezno sastoji iz savane trnovitog grmlja. Prema jugo-istoku ona na podrucju etiopskog "jarka" prelazi u savanu niskog drveca. Na visim nadmorskim visinama preovladava zimzelena suma. Tipicne vrste drveca su sirmikaza i baobab. Zbog neplanske sjece je broj ovih vrsta drveca vec pocetkom 20. stoljeca drasticno opao. Od 1905. godine se naveliko sijalo eukaliptusivo drvo, koje brzo raste, te danas cini vecinski dio drveca na ovom podrucju. Bioloska raznovrsnost faune je takodjer opala. Tipicne zivotinjeske vrste koje nastanjuju ovu savanu su slonovi, zirafe, nilski konji, krokodili, zebre, leopardi i lavovi. Najcesce ptice su flamingosi, pelikani i marabusi.
GLAVNI GRAD: Adis Abeba
BROJ STANOVNISTVA: 67.218.000
PROSJECNA GUSTINA NASELJENOSTI: 59 st./km2
ETNICKI SASTAV: Oromo 40%, Ambara i Tigre 32%, Sidamo 9%
RELIGIJA: Muslimani 48%, Krscani 38%, paganske religije 10%
JEZIK: Glavni jezik je amharski, semitski jezici (oko 50%) i kusitski jezici (oko 45%); pored toga engleski i talijanski, a arapski i francuski su jezici koji su najprisutniji u trgovini i obrazovnim ustanovama ove drzave.
POLITICKI SISTEM: Republika od 1994. Novi Ustav od 1995. Parlament (shengo) sa 548 clanova. Rok djelatnosti narodnog zastupnistva: 5 godina. Drzavni poglavar: Negasso Gidada, od 1995. Vladin savjetnik: Meles Zenawi, od 1995.
VALUTA: 1 bir - 100 centi
PROSJECNI DOHODAK PO GLAVI STANOVNIKA: 650 EUR
PRIVREDA: Etiopija je agrarna zemlja. Kafa je najvaznija izvozna roba, ali se eksportuju i stoka i proizvodi zemnog plina. Glavna trzista su Njemacka, Japan, Italija i SAD. Gotovi proizvodi, industrijske sirovine i oruzje se uglavnom uvoze iz SAD-a i Evropske Unije. Zbog, poljoprivredno nepodesne, iznimno vrele klima se Etiopija ubraja u jednu od najnerazvijenijih zemalja svijeta. Ekonomija stagnira najvise zbog nepostojece infrastrukture i manjka kvalifikovane radne snage. Dugorocni susni periodi, visegodisnji gradjanski rat u sjevernoj provicniji Tigre i sada neovisnoj Eritreji, su samo unazadili privredu.
Valja sacekati koje ce trenutna vlada podnijeti mjere, radi odrastranjivanja velikih privrednih problema. Prvi postzpci biljeze male uspjehe; tako se izvoz od 1992. godine kontinuirano povecava. Nakon rekordnih zetava 1995. i 1996. godine, ponovo je izbio period suse i poplava, koji su imali za posljedicu vrlo skromne kasnije zetve.
Zitarice, kafa, povrce, voce, pamuk, secerna trska,
Rudarstvo, tekstilna, drvna i metalna industrija.
IZVOZVNI PROIZVODI: zrnasto povrce, uljarice, koze, kafa.
ZAPOSLENOST LJUDI U
Primarnom sektoru (poljoprivreda): 46%
Sekundarnom (industrija): 12%
Tercijarnom (usluzne djelatnosti): 42%
PROSJECNA STAROSNA DOB: 45 godina
NEPISMENOST
Muskarci: 54%
Zene: 74%

Iako je Haile Selassie u Etiopiji podrzavao ortodoksnu crkvu, bilo bi isuvise brzopleto prisvojiti Ratafari pokret krscanskoj crkvi ili poistovijetiti ga sa sektom. Pogotovo na Karibima, odakle Rastafarijanci (kao vjernici) izvorno potjecu, oni svakako imaju protestantsku ili katolicku pozadinu, ali sami sebe (vise) ne smatraju krscanima. Osnova njihove religijske definicije je puno vise sinkretizam sacinjen iz africke, zidovske i krscanske tradicije. Krscanski elemenat je pri tome predstava o izbavljenju, koji je ujedno jedan od osnova njihova svjetonazora. Pri tome se oni, medjutim, fokusiraju na zemaljski zivot, posto ne vjeruju u zagrobni zivot. Sve je podredjeno ovozemaljskim aktivnostima, te je i samim tim izbavljenje svjetovnog karaktera, cime se razlikuju od veine "bijelih" anglo-amerikanskih interpetacija Biblije. Rastafari zagovara zivot dosljedan covjeku na ovovm svijetu, koji je proistekao iz iskustava tlacenja i otpora bivseg crnoga roba. No, koliko god to kosmopolitski zvucalo, Rastafari se zasniva na jednom radikalnom otcjepljenju od babilonske kulture, te odbija mijesanje rasa. Uprkos tome, se ovaj zahtjev mora posmatrati iz aspekta iskusene diskriminacije i ne zanemariti bescutnost ideologijskih formacija rasisticnih imperija bijele Amerike. Sjetimo se samo cuvenih prica o boji koze - sto je koza bila tamnija, to su covjeka vise izopcavali iz zajednice, pa cak su se rodjene majke prema svojoj svjetlijoj djeci ponasale prisnije i blagonaklonije nego prema svojoj djeci koja su - po svojoj prilici - "ispala" tamnija. Kako bismo sebi objasnili fenomen u Juznoafrickoj republici, gdje NIVEA pokrece propagandne kampanje sirokih razmjera, sa motom: "Krema koja provjereno posvjetljuje kozu!", a sa plakata nam se smijese prilicno svijetle mulatkinje, cije su se bijele obitelji, po izgledu sudeci, zadnji put mijesale sa crnom rasom pred 1. Svjetski rat. Sve do danas je socijalna struktura na Jamajci piramidnog olika - sa neznatno malim bijelim slojem - mocnicima - jednom obojenom srednjom klasom, i jednim crnim; najvecim i najsiromasnijim slojem.

O RELIGIJI: Haile Selassie je smatran materijalnim, zivim bogom i carem citavoga svijeta, pri cemu je ova monoteisticka slika itekako militaristicno, ratno profilirana. Boziju sadasnjost i prisustvo je u principu svaki covjek mogao postici. Osnivacima Rastafarija drze crne svecenike i govornike, Howella, Hibberta i Dunkleya. Howell je otac Rastafarija, po pitanju teorijskog dijela. Njegovi sljedbenici su njegovali prve dreadove, inspirisani Lev 21,5, po kojem Israelitski narod ne treba da sijece kosu ili da brije bradu, no moguce je da su bili nadahnuti i slikama Masaja i Somalija. Howell je k tome bio i veza izmedju Rastafarija i Native Bapitista, koji ce se zajedno pridruziti revolucionarnom Black Power pokretu.
Samo mali dio Rastafari kulture sacinjavaju vjernici, vecina grupacija svoja saznanja i Rastafari ubjedjenja crpe iz historije ropstva, ali i iz zivota Ras Tafarija (Haile Selasija). Religija Rasta brace i sestara se elementarno ralikuje od krscanstva. Iako su i oni kao robovi dosli do Biblije preko bijelih puritanaca, ali je Rastafarijanci drze za manipulisanu od strane robovlasnika, stoga prihvataju samo odredjene dijelove Biblije, narocito Mojsija i Jesaju. Zivot nisu patnja, krvoprolice i iskupljenje od grijehova, vec skladan suzivot sa prirodom i ljudima. Zion se ne poistovjecuje sa Izraelom, otkada je pripao Babilonu, te se sa Davidom II i preseljenjem skrinje 10 zapovijedi u Etiopiju, i sama Etiopija smatra Zionom. Danas se domovinom Rastafarija vise smatra Jamajka, nego Afrika. Zbog naglaska na indivudalni dozivljaj boga, koji je usko povezan sa konzumacijom marihuane, rastafarijanizam, za razliku od krscanstva, nije dogmatican, te vise odgovara africkoj tradiciji. Stoga Rasta braci i sestrama u njihovoj svjetovno orijentiranoj religiji nedostaje transcendentnost, zbog cega se vise drze za "one koji znaju", nego na "one koji vjeruju", sto je vrlo fascinantan aspekt Rastafarija.
Svaki Rasta brat ispred svoga imena stavlja prefiks Ras (princ), jer je svaki Rastafarijanac princ na ovom svijetu. Zenama se obicno daje prefiks Sistren (sestra), ali se one nazivaju i kraljicama (Queen).
Osim biblijskoga bilja, svete ganje, Rastafarijanci ne smiju uzimati nikakve vrste droga, pogotovo ne alkohol (mada se "evropska" varijanta ne pridrzava bas najstrozije toga, ili pije pivo - obrazlozeci to cinjenicom da je pivo zapravo prehrambeni proizvod) ni nikotin. Nezdrava hrana je takodjer zabranjena, u sta spadaj i hrana iz konzerve, iliti meso. Rastafarijanci ne smiju krasti, niti ubijati bez razloga.

Prelistavanje arhive ovog bloga podsjetilo me na to da ovaj blog postoji vec nesto vise od godinu dana :)) Mozda je vrijeme da se blog pojavi u nekom novom ruhu, mada mi se i ovaj template sasvim svidja, ali, eto, vjerovatno reda radi ipak promijenim malo...

I da...za pravi rodjendanski ugodjaj, skinite sebi ovu stvar:
Jamaram - "F-Minor Reggae"

Iako je nekima vjerovatno vec dojadilo moje neprestano podvlacenje izvora Rastafarija, nisam htjela izbjeci ponovno suceljavanje sa Rastafarijem - ovaj put u Africi. Ovo smatram potrebim iz razloga sto su mi neki ljudi ponovo bili pitali za korijene Rastafari konfesije, kao i samu vezu sa zionizmom (cionizmom)...
Rastafari religija pored brobe obespravljenih crnaca kao emancipcijskog elementa, pokazuje i jasne autoritativne crte. O ovoj ambivalentnosti, rastrganosti izmedju pacenika i osvajaca ce u daljem tekstu biti rijec. K tome ce se kroz nekoliko razgovora u Istocnoj Africi skrenuti paznja na pojedine razlike u Rasta mentalitetu. Za jednog evropskoga putnika i historicara je tesko raspoznati doticne razlike i pristupiti im etnoloski, posto je poimanje stvarnosti evropskog naucnika drugacije od onog jednog Rastamana iz Sanzibara, Tanzanije ili Ugande. Tako da ce u sljedecim postovima moci biti samo rijec o pokusaju priblizavanja i predocavanja africkih Rastafari varijanata, a nikako o tacnom definisanju i odredjivanju istih.

O historiji: U 1840-ima su tzv. Native Baptists, pored bijelog krscanstva, na Jamajci postali priznata religijska zajednica. Mijesali su krscansku sliku svijeta sa africkom spiritualnoscu, u kojoj su sve svoje obrede potcinili inspiraciji Svetim duhom (analogno s animistickom opsjednutosti duha), te su Jovana krstitelja, u ulozi gospodara rituala, stavili iznad Isusa (po africkim shvatanjima su rijeke domovi duhova zastitnika). Tokom jamajcanskog robovskog ustanka 1831/32 je Biblija koristena kao dokaz za necasnost i nekrscanski karakter ropstva. Ovaj sinkretisticni elemenat crnog baptizma se ogleda u afro-jamajcanskoj interpretaciji, po kojoj grijeh nije protubogovski cin, vec zla LJUDSKA misao i magija protiv LJUDSKE zajednice, te je time borba protiv grijeha (izrabljivanje, manipulacija, zloupotreba vlasti, ropstvo) zapravo svjetovnog a ne nebeskog, nadzemaljskog karaktera.

Predstava o jednoj crnoj magiji, izazvana djelovanjem zlih carobnjaka (Swahili mwombe), se sve do danas odrzala u vecini africkih kultura. Za razliku od crkveno idealiziranih evropskih progona vjestica u srednjem vijeku, africko poimanje se ne odnosi primarno na pripadnike nepriviligovanih i marginaliziranih grupa, vec prije svega na cin uspostavljanja moci teroristickim putem ili manipulacijom, pomocu nepreglednih i korumpiranih institucija i individua - na to se prvenstveno odnosi "zla magija". Na Haitiju su se jos u zadnjoj cetvrtini 20. stoljeca tontons macoutes-i, pripadnici Duvalierovog tajnog redarstva, nazivali sluzbenicima crne magije.
Interpretacija Biblije, koja je u Jamajci 20. stoljeca bila jedina dostupna knjiga, dovela je do razbijanja nametnute bjelacke realnosti i poslusnosti, te je omogucila obiljezavanje africkih praizvora iskorijenjenih robova.
Posto su evropski robovlasnici legitimirali svoja vladarska prostranstva, visestoljetnu deportaciju Afrikanaca, etno- i genocid u Americi, kao i kolonizaciju i obespravljenje neevropskog svijeta, sa naglaskom na neophodnost preobracenja "nevjernika" na krscansko ucenje, samodefinicija Biblije, koju su stvorili obespravljeni, dala im je mogucnost otkinuti se od prividnog iskorjenja i stvoriti antipol i protivnicku silu u odnosu na bijelu interpretaciju historije, a sve to pomocu instrumenta (Biblije) koji su nekoc sami bijelci koristili u svoju korist. Pri tome kod spiritualnog Rastafari sistema, koje se temelji na oslobodilackom sinkretizmu karipsko-americkog crnackog pokreta 19. stoljeca, ipak ne moze biti govora o pukoj instrumentalizaciji Biblije, izuzev jednog striktno sekulariziranog dijela (sekularizirati - pretvoriti crkvena dobra u svjetovna) Rastafari pokreta. Selektivno preuzimanje krscanskih ucenja, koja su u ovom slucaju bila obiljezena sopstvenim interesom za oslobodjenje rasisticke vladavine preko Afro-Jamajkanaca, mogla su opstati zbog njihova tolerisanja od strane bijelih misionara. Pri tome je bjelacki svjetonazor odbijen i zamijenjen etiopijanizmom (vidi jedan od proslih postova), koji se cak mogao biblijski argumentirati.
Srz jamajscanskog biblijskog shvatanja je postao Psalm 68, 32 (koji smo toliko puta prije spominjali):
"(...) Etiopija ce svoje ruke rasiriti u susret Bogu(...)".
Ovaj pasus se jos u 16. stoljecu smatrao upucenjem i dokazom da prakrscani potjecu iz Etiopije. U etiopijanizmu 19. stoljeca je stvoren "Crni mesijanizam" (Black Messianism), kao protumit bijeloj prici o postanku svijeta, te se takav izmijenjeni mesijanizam koristio kao instrument crnackog otpora, koji je Afrikance, simbolizirane staroegipatskim faraonom, prozvao prvobitnim nosiocima svjetske kulture i spiritualnosti.
Pri tome je Edward W. Blyden (1822-1912), kao jedan od najutjecajnih crnackih teoreticara karipskih ostrva, povezao zidovske zionisticke (cionisticke) elemente vjerovanja sa afrikaniziranim odnosom prema znacenju i znacaju Etiopije (Abesinije) u Starom zavjetu. Na politickome znacaju je etiopijanizam dobio pocetkom 20. stoljeca kroz same dogadjaje u Africi. 1896. je etiopski car, bez kojeg bi Rastafarijanizam bio nezamisliv, Menelik II (Haile Selassie) pobijedio talijanske cete. Etiopija je tako ostala jedina africka zemlja, koja nije pala pod kolonijalnu zavisnost Evrope.